Najgori vicevi

Razgovaraju dvije bakice koje se nisu vidjele godinama:

- Oooo, draga, kako si?

- Pa, dobro, ne mogu se žaliti...

- A kako ti je muž?

- On je mrtav.

- Stvarno?! Pa kako se to dogodilo?

- Jednog dana, sjećam se, bilo to prije dvije godine, moj čovek je tražio da mu za ručak spremim grašak. Ja pogledam u špajz, nema, imam samo pasulj. Ja ga pitam, <i>'oćeš pasulj?</i>, al' jok, neće on, 'oće grašak i bok.

- A, sjećam se, bio je tvrdoglav.

- Nego što! Ja mu kažem, nemam grašak, može samo pasulj. Ma ne, hoće on grašak i ništa drugo. I krene on tako do prodavnice da ga kupi, al' kako je otvorio vrata, strefi ga infarkt i on se sruši mrtav.

- Ijuuu... I što si uradila?

- Pa što sam mogla, spremila sam pasulj.

Pričaju Mujo i Haso. Mujo:

- Haso, vidio sam letećeg zeca!

- Stvarno? Kada?

- Jučer, čak je na leđima imao orla!

Kupila Fata kokoš na tržnici. Dok ju je čistila, perje je bacila u kantu, a crijeva u WC te je zaboravila pustiti vodu. Nakon napornog dana došao Mujo kući s posla i žurno ode na WC. Nekoliko minuta kasnije čuje Fata kako Mujo jauče:

- Jooj, boli, Fato! Pomozi!

- Što je bilo Mujo, što se dereš?

- Ma šuti Fato, isr'o sam crijeva!

Fata sva uplašena pita muža:

- Ajme Mujo, pa jel te boljelo?

Mujo sav jadan odgovara:

- Ma nije me boljelo kad sam ih isr'o, već kad sam ih turo nazad!

Dođe mali Ivica u slastičarnicu i upita slastičara da li ima sladoled od bundeve. Slastičar mu odgovori da nema. Dođe drugi dan Ivica u slastičarnicu i upita ponovno da li imaju sladoled od bundeve. Slastičar opet odgovori da nema. Tako dođe ivica treći, pa četvrti, pa peti dan u slastičarnicu i upita uvijek isto, a odgovor je bio uvijek isti: nemamo.

Dođe žena slastičaru:

- Ajd jadan mali, napravi mu taj sladoled od tikve.

Slastičar ga napravi, dođe Ivica drugi dan i opet upita ima li sladoleda od bundeve. Slastičar sav zadovoljan da će usrećit malog Ivicu kaže:

- IMA!

A Ivica će na to:

- Jeste li vidili kako je gadan!?

Ulazi tip u bar i sjeda pokraj plavuše. Na ruci ima neobičan sat. Pogleda malo na sat, malo na plavušu, nasmiješi se, pa opet na sat...

- Što je smiješno? - upita plavuša.

- He, he, ovo je, znate, telepatski sat. - odgovori on.

- A što vam znači to "telepatski"?

- Pa, ja ga samo mislima pitam nešto, a on mi mislima odgovori.

- I što vam sada kaže sat? - zainteresirala se plavuša.

- He, he, kaže mi da nemate gaćice!

- Hi, hi, slabo vam radi taj sat, jer ja baš imam gaćice!

Tip se odjednom uozbilji i krene lupkati po satu:

- Kakvo smeće! Mora da žuri jedan sat unaprijed!

Došao Mujo u goste Hasi u Njemačku, a Haso mu, ponosan, pokazuje stan: dnevni boravak, spavaću sobu, WC, kupaonicu... - podosta toga jer je stan bio povelik. Od tolike šetnje Muji se prisralo, ali je zaboravio gdje je WC. Nije bio siguran ni da li bi ga znao koristiti, a i sramota je to pitati. Ukratko, uzdajući se u svoju snalažljivost, izgubi se na trenutak i dok ukućani nisu gledali, iščupa filadendron iz ćupa u dnevnom boravku, posere se unutra i vrati biljku kao da se ništa nije dogodilo. Ipak, zbog te se epizode osjećao pomalo posramljeno, pa je izmislio priču da mora hitno kući, jer da, kao, nije baš siguran u Fatu, da sigurno nešto mulja dok njega nema. Uglavnom, otišao je glavom bez obzira. Nakon mjesec dana dolazi mu pismo od Hase:

→ Mujo, priznaj gdje si se posrao. Već smo se triput selili, a u stanu smrdi na govno.

Zvao Mujo Hasu da ga posjeti u Münchenu. Haso se uplašio jer ne zna njemački, ali Mujo ga zato uvjeri:

- To ti je isto k'o i naški, samo govoriš polako.

I krene Haso u München i kod kolodvora pozove:

- Takssiiii!!

Stane taksi, Haso mu gurne cedulju s adresom Mujine barake. Kad dođu pred baraku zapita Haso:

- Aaa kooollikkooo too koošššttaa?

- Peett eeuurraa! - odgovara taksist.

Čuje Haso da taksist isto govori polako pa dalje pita:

- Aa oodaakklee ssii tii zzemljaačee?

- Izz Trravniikaa. - odgovori taksist.

Haso sav razdragan što je naišao na zemljaka pa kaže:

- Aa zzaaštoo oondaa goovorrimmo njeemaačkii!?

Kupio Ivek polovni motor od prijatelja. Motor je bio u tako dobrom stanju da ga je pitao:

- Čuj stari, kako si ti to održavao?

- Vrlo jednostavno. Čim sam vidio da počinje kiša, namazao sam ga s vazelinom i nema hrđe. Ivek je naravno poslušao savjet. Njegova cura pozvala ga je prvi puta na večeru kod njenih roditelja. Upozorila ga je prije toga da su njeni pomalo čudni:

- Za jelom nitko ne govori. Tko kaže makar i riječ, mora prati suđe!

I zbilja, u kuhinji je bilo brdo neopranog suđa. Večeraju oni tako u potpunoj tišini. Iveku dosadi i odluči iskoristiti situaciju. Počne maziti curu. Roditelji šute. Poseksaju se oni pred starcima - ovi grizu usne, ali šute i dalje. Ivek zapazi da je i sestra dobar komad. Počne ju maziti. Svi šute. Poseksaju se oni, njegova cura grize usne, ali svi i dalje šute. Odjednom sijevne munja. Ivek pomisli kako će padati kiša, teatralno izvadi tubu vazelina i ustane, misleći namazati motor. Na to brat reče:

- Dobro, dobro, shvatio sam! Ja ću oprati suđe.

Što je to usko, sivo, penje se po zidovima i plaši Židove?
→ Plinska cijev.

Na trgu Bana Jelačića u Zagrebu prose dva čovjeka. Ispred jednog piše <i>Ja sam nezaposleni hrvatski borac, molim pomozite</i>, a ispred drugog je pisalo <i>Ja sam nezaposleni srpski borac, molim pomozite</i>. I tako prolaze dani, a prolaznici daju novac samo Hrvatu. Jednom im priđe neka starija gospođa i pita Srbina:

- A zašto ti ne prosiš u Beogradu, ovdje nećeš ništa dobiti. Vidiš da svi daju novac našem hrvatskom borcu. - I dade 10 kuna Hrvatu.

Ode gospođa, a "Srbin" se okrene "Hrvatu":

- Jesi li je čuo Haso, ona će nas učiti marketingu!