Njegovanje svećenika
Jedna stara časna sestra je godinama kupala svećenika, no jednoga se dana osjećala loše, pa je uputila sasvim mladu sestru u cijeli ritual kupanja: koliko da ugrije vodu, koji šampon da koristi i slično. Na kraju je naglasila da nipošto ne smije gledati svećenikove intimne dijelove tijela, a ukoliko ih vidi, da ga posluša u svemu što joj on kaže. I tako, mlada sestra je okupala svećenika i stara je htjela čuti kako je bilo.
- Jao, sestro, moram vam reći, spašena sam i idem u raj! - oduševljeno je počela mlada sestra. - Najprije sam kupala svećenika u kadi punoj pjene, kad me on primio za ruku, odveo je do nečeg tvrdog i rekao mi da je to ključ za raj i ukoliko paše u moju bravu, sigurno ću otići direktno u raj kad umrem.
- Stvarno je to rekao? - začudila se starija sestra.
- Da! Onda je tražio da isproba moju bravu. Stavio je ključ raja u nju, u početku je jako boljelo, ali on mi je rekao da je put do vječnog blaženstva mukotrpan i da moram biti hrabra i strpljiva, jer ću na kraju osjetiti neopisivu sreću. I, tako je i bilo. - završila je mlada časna sestra svoju priču, sva (odu)ševljena. Stara sestra joj ljutito odgovori:
- Prokletnik! A meni je rekao da je to Gabrijelova truba i ja već četrdeset godina marljivo pušem u nju!!