Najbolji Ostali vicevi

Priča cigan sa sinom u vojsci - telefonom:
Sine, žena ti se porodila.
Odlično tata, što sam dobio, sina il' ćerku?
Dobio si brata, budalo!
Razvodi se ciganka Mileva s mužem. Na sudu je sudac pita zbog čega se želi razvesti od svog supruga Mike?
Gospodin sudijo, Mika kad me jebe, oče duša da mi izađe!
Druže sudijo - reče cigan Mika - Jel' mogu da pitam ja nešto Milevu?
Pitaj Miko.
Mileva, jel' kad te jebem, ja ti stavim kurac u pičku?
Staviš Miko.
A jel' ti stavim prst u dupe?
Staviš Miko.
A jel' ti stavim jezik u usta?
Staviš Miko.
Pa dobro, gdje onda da ti duša izađe!?
Ošišao se mali cigo do glave i dođe kući pred majku:
Mama, mama pogledaj, ja sam sada skinhed!
Šta si? Dođi 'vamo! - ubi majka maloga od batina.

Poslje pola sata batina, nailazi stari i mali opet pred njega:
Tata, tata, vidi, ja sam sada skinhed!

Uhvati i stari klinca, pa ga još pola sata izudara. Gleda mali ciga:
U majku mu, tek sam sat vremena skinhed, a već mrzim cigane!
Došla ciganka kod ginekologa, skinula se. Jadnika zahvati neviđeni smrad. Vidi ona što je pa mu kaže:
Šta se mrstiš, da si htio da ti posao miriše, postao bi cvjećar!
Do 01.01.2006. cigani u Sarajevu su prosili:
Bog ti dao, daj marku!
Od uvođenja PDV-a kažu:
Bog ti dao, daj marku i sedamnaest!
Zašto Cigu koji ide u 1.B nitko ne smije dirati?
Zato jer mu tata ide u 8.A.
Dolazi ženi ljubavnik kući dok joj je suprug na poslu. Njen devetogodišnji sin dođe kući nenadano, ugleda ih i sakrije se u ormar kako bi ih i dalje promatrao. Ženin suprug također dolazi kući. Ona strpa ljubavnika u ormar, ne znajući da joj je sin već unutra. Dječak:
Mračno je ovdje.
Da, mračno je. - odgovara ljubavnik.
Imam nogometnu loptu.
To je lijepo.
Želiš li je kupiti?
Ne, hvala.
Moj tata je vani.
Ok, koliko?
250 EUR.

Nakon nekoliko tjedana muškarac i dječak se ponovno susretnu u ormaru. Dječak:
Mračno je ovdje.
Da, mračno je.
Imam tenisice za nogomet.

Prisjećajući se što se zadnji put dogodilo, muškarac upita:
Koliko?
750 EUR.

Muškarac uzdahne:
U redu.

Par dana kasnije, otac kaže sinu:
Uzmi loptu i tenisice, idemo se igrati!
Ne mogu tata, prodao sam loptu i tenisice.
Za koliko si ih prodao?
Za 1.000 EUR!
To je grozno, kako si mogao tako opelješiti svoje prijatelje... to je puno više nego što te dvije stvari stvarno vrijede! Sad te vodim u crkvu da se ispovjediš!

Otac odvede sina u crkvu i u ispovjedaonicu pa zatvori vrata. Dječak:
Mračno je ovdje.

Svećenik:
Ne počinji mi opet s tim sranjem.
Michael Jackson neće biti kremiran, jer je 86% njegovog tijela sada od plastike.

Umjesto toga, bit će recikliran u tvornici LEGO, tako da će se i dalje moći igrati s djecom.
Mama, mama, mogu li ti oprati suđe?
Nemoj sine, zahrđat će ti ruke!!!
Čovjek se našao pred sudom, na raspravi, povodom optužbe za djelo teškog ubojstva s predumišljajem. Sudac:
Ovdje se radi o teškom deliktu, krvavom ubojstvu s predumišljajem. Optuženi, pozivam vas da u svoju obranu, a u cilju eventualnog ublažavanja vaše kazne, iznesete vašu obranu i olakšavajuće okolnosti.

Optuženik:
Bila je glupa, ... morao sam je ubiti.
To ne smatram olakšavajućom okolnošću. Ako ne želite da ostatak svoga života provedete iza rešetaka, morate naći nešto uvjerljivije.

Optuženik:
Pa dobro, cijenjeni sude, da ja ispričam kako je bilo. Živjeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je živjela porodica s dvoje djece. Bilo je stvarno žalosno, djeca su bila jako niska rastom. Sin od 12 godina je bio visok svega 80 cm, a onaj stariji od 19 godina svega 85 cm. Jedan dan, u razgovoru sa svojom ženom, kažem da je to stvarno tužno i da mi ih je žao. Da, reče žena, to su pirineji. Rekoh, mislila si pigmeji. Ne, odvrati ona, pigmeji su ono što nam se nalazi pod kožom i zbog čega pocrnimo. To je pigment, primjetih. Ne, pigment je bilo ono na čemu su stari rimljani pisali. Pobogu ženo, to je bio pergament. Ne, pergament je kad neko pročita ili prikaže samo jedan dio nekog djela. Poštovani sude, vjerojatno pretpostavljate da više nisam imao volje da joj objasnim da se radi o fragmentu. Otišao sam na trosjed, legao i počeo čitati svoje novine. Ubrzo, dođe moja žena, s knjigom u ruci, legne pokraj mene, otvori knjigu i počne čitati dio nekog teksta. Dušo, pogledaj "Sunčana terasa od ručne torbe je bila učiteljica od makroa 15." Uzeo sam knjigu, pogledao i rekao joj - draga ženo, ovo je knjiga na francuskom jeziku i tu piše La Marquise de Pompadour est la Maitresse de Louis XV, a to znači da je Marquise da Pompadour bila ljubavnica Luja 15. Ne, reče ona, to se mora doslovno prevoditi. La Marquise je sunčana terasa, Pompadour je ručna torba, La Maitresse je učiteljica, a Louis XV je 15. makro. I nastavi ona, ja to sigurno dobro znam. Nisam ja džaba imala dodatne satove iz francuskog jezika i vježbe sa svojim legionarom. Rekoh, misliš na lektora. Ne, lektor je jedan grčki heroj. To je bio Hektor i bio je trojanac. Ne, reče ona, Hektor je mjera za površinu. Mjera za površinu je hektar. Ne, hektar je božansko piće. Ženo, nektar je božansko piće. Nije, to je rijeka u južnoj Njemačkoj, odvrati mi ona. Rijeka u južnoj Njemačkoj se zove Neckar. Ne znaš ti to, još kao mala sam pjevala s prijateljicom duo o rijeci Nektar. U duetu, tako si valjda htjela reći. Ne, duet je kad igraju Sarajevo i moj Željo. Poštovani sude, tada sam uzeo čekić i opalio ju po glavi. Konačno je zašutila.

Sudac:
Presuda: Optuženi se oslobađa! Ja bih nju već kod Hektora opalio čekićem po glavi.