Ostali vicevi, stranica 56

Što je s tobom?
Zasula me tasta cvijećem.
Pa zašto tako izgledaš?
Cvijeće je bilo u vazi.
Ulazi u banku disleksičar i vikne:
Zrak u ruke, pljačka vam materina, ovo je pička!
Došao mucavac u trgovinu da kupi kobasice.
Molim vas, da li imate ko-ko-ko-ko-ba-ba-sice?
Imamo, ali tako dugačke nemamo...
Jučer sam dobio novi radio za auto. Ima sustav za prepoznavanje glasa. Ako kažete "soul", radio nađe radio postaju s takvom glazbom i krene svirati takvu glazbu. Ako kažete "country", radio za vas nađe radio postaju s country glazbom. Uživao sam u toj novoj tehnologiji. Vozeći se autom, neka djeca su trčala u susret autu i skoro sam ih zatepao i viknuo sam:
Jebena djeca!! – A moj radio je krenuo svirati pjesme Michaela Jacksona.
Nakon mjesec dana zabavljanja, kaže djevojka dečku:
Pa dragi, mislim da je vrijeme, da me predstaviš svojoj obitelji.
Na to on reče:
Neće moći. Žena je na poslu, a djeca u školi.
Igraju se skrivača Arhimed, Newton i Pascal. Arhimed broji, Pascal pobjegne i sakrije se, ali Newton se ne skrije, nego stane odmah iza Arhimeda, nacrta na zemlji kredom kvadrat, jedan sa jedan metar i stane u njega. Arhimed odbroji, okrene se i jasno, odmah ga vidi:
Ha, Newton, vidim te!
A Newton kaže:
Ne, to je Newton na metru kvadratnom, znači to je Pascal.
Na zabavi sjede dvoje mrtvi-napušeni.
Djevojka: Sorry, imaš pljugu?
Mladić: Ne, ali imam sat.
Djevojka: Ali što će mi sat? Ne mogu pušiti sat.
Mladić: Nema veze, može i pola sata.
Mama, mama, mogu li ti oprati suđe?
Nemoj sine, zahrđat će ti ruke!!!
Taman sam sjeo na školjku kad sam začuo glas iz druge kabine:
Hej, kako si?
Nisam baš tip koji započinje konverzaciju u muškom WC-u, ali ne znam što me snašlo, pa sam odgovorio, pomalo sramežljivo:
Ide, dobro!
A drugi tip je upitao:
I, čime se baviš?
Kakvo je to pitanje? U tom sam trenutku pomislio da je vrlo bizarno, pa sam odgovorio:
Uhhh, putujem, baš kao i ti!
Tada sam pokušao izaći što je moguće prije, ali sam začuo sljedeće pitanje:
Mogu li doći kod tebe?
OK, ovo je pitanje ipak previše nastrano za mene, ali sam skužio da mogu samo biti pristojan i završiti razgovor. Rekao sam mu:
Ne... trenutno sam zauzet nečim!!!
Tada začuh tipa, nervoznog...
Čuj, nazvat ću te kasnije. U susjednoj kabini je neki idiot koji odgovara na sva moja pitanja!
Joj buraz, idem ti ja nizbrdo jedno 120 km/h i otkaže mi kočnica. Al' jebo to, ne radi ni ručna. Ja se sjeb'o, šta ću, kako ću, razbijem onaj brzinomjer i prstom vratim onu kazaljku na nulu.