Ostali vicevi, stranica 3

Pita gost konobara:
Što se ovdje kod vas može najbrže dobiti?
Konobar odgovara:
Račun, gospodine!
Na sudu tužitelj pozove svog prvog svjedoka, jednu staru bakicu od blizu 80 godina i upita je:
Gospođo, poznajete li vi mene?
Kako vas ne bi poznavala gospodine. Znam vas još kao dječaka, ali moram vam iskreno reći da sam se jako razočarala u vas. Lagali ste, varali svoju ženu, tračali ste ljudima iza leđa i manipulirali njima. Vi mislite da ste velika faca, a u biti nemate mozga niti malo. Da, ja vas dobro poznam.
Tužitelj u zbunjenosti i šoku nije znao što da radi pa upita:
A poznate li gospođo branitelja?
Da, poznajem i gospodina dok je još bio mladić. On je lijenčina, prevrtljivac i ima problema s alkoholom. Ne može uspostaviti normalan odnos s ljudima, a prati ga glas najlošijeg odvjetnika u državi. Da ne spominjem da vara svoju ženu s tri ostale, među kojima je i vaša žena. Da, dobro ga znam.
Branitelj samo što nije dobio infarkt.
Sudac naredi odvjetnicima da mu priđu i tihim glasom im reče
Slušajte vas dva idiota, ako bilo koji od vas upita babu poznaje li mene, ide 100% u zatvor.
Došao biskup na nogometnu utakmicu. Vidi ga trener pa mu priđe i pita ga onako kroz šalu:
Je li grijeh to što nedjeljom igramo utakmicu?
Bogami kako igrate, grijeh je što igrate bilo kojim danom!
Udaje majka sina, pa na vječanju dobaci snahi:
Snaho moja, nije ti ta vjenčanica bog zna što!
Snaha je otrovno pogleda:
Ne brinite vi ništa, bit će bolja drugi put!
Pričaju dva turista:
Znaš što, jučer sam uštedio 20 kuna.
Kako?
Umjesto da se vozim brodom, plivao sam!
Eee da si plivao za katamaranom uštedio bi 40 kuna!
Zašto ste tako zabrinuti?- upita konobar svog stalnog gosta.
Bio bi i ti da ti je sin napravio dijete kućnoj pomoćnici.
Gospodine, ali koliko znam, vaš sin ima samo 5 godina.
Da, ali je znao iglom probušiti sve moje kondome.
Ulazi žena u centar za socijalnu skrb, a prati ju ravno petnaestero djece.
Auuuu - jekne socijalna radnica. Zar su svi vaši?!
Ma jesu! - odgovori žena tonom koji je odavao kako je već bezbroj puta odgovarala na to pitanje.
Dobro onda. Moram i vas i njih upisati u knjigu. Recite mi njihova imena.
Ovo je moj najstariji sin, zove se Saša.
I tako krene žena nabrajati sve njih po redu.
Zar se svi ostali zovu Saša? - upita ju ne vjerujući socijalna radnica.
Pa da, zapravo je to vrlo praktično. Na primjer, kad ih zovem na ručak, samo viknem Saša i svi dotrče. Kad želim zaustaviti nekog od njih tko izljeće na ulicu viknem Saša i tko god da je odmah stane. To mi je valjda bila najpametnija odluka sve ih isto nazvati.
Socijalna radnica malo razmisli o tim argumentima, a onda oprezno upita:
To razumem, ali što kada trebate jedno određeno dijete, a ne gomilu njih.
Onda ih zovem po prezimenu.
Hodaju pesimist i optimist ulicom i razgovaraju o ekonomskoj situaciji. Reče pesimist:
Od ovog gore ne može!
A optimist odgovori sav radostan i nasmijan:
Može, može!
Danas mi šef kaže:
Pa dobro, gdje si na radnom mjestu? Tražim te skoro dva sata!
Pa normalno šefe, dobrog radnika je danas teško naći.
Prijatelju, ne bih te htio opominjati, da nisi zaboravio da sam ti dao pozajmicu od 500 eura prije godinu dana?
Nikako! To je za mene jedna od najljepših uspomena!