Ostali vicevi, stranica 2

Kupiš dva psa.
Nazoveš ih Jedan i Dva.
Jedan ti pobjegne, ali i dalje imaš dva!
Ako se bojite da ćete se udebljati, prije obroka popijte čašicu rakije.
Rakija uklanja osjećaj straha.
Pita sudac optuženu prostitutku na sudu:
Ime?
Marija
Dob?
25
Adresa?
Ajde Miro ne pravi se sada lud!
Pita gost konobara:
Što se ovdje kod vas može najbrže dobiti?
Konobar odgovara:
Račun, gospodine!
Na sudu tužitelj pozove svog prvog svjedoka, jednu staru bakicu od blizu 80 godina i upita je:
Gospođo, poznajete li vi mene?
Kako vas ne bi poznavala gospodine. Znam vas još kao dječaka, ali moram vam iskreno reći da sam se jako razočarala u vas. Lagali ste, varali svoju ženu, tračali ste ljudima iza leđa i manipulirali njima. Vi mislite da ste velika faca, a u biti nemate mozga niti malo. Da, ja vas dobro poznam.
Tužitelj u zbunjenosti i šoku nije znao što da radi pa upita:
A poznate li gospođo branitelja?
Da, poznajem i gospodina dok je još bio mladić. On je lijenčina, prevrtljivac i ima problema s alkoholom. Ne može uspostaviti normalan odnos s ljudima, a prati ga glas najlošijeg odvjetnika u državi. Da ne spominjem da vara svoju ženu s tri ostale, među kojima je i vaša žena. Da, dobro ga znam.
Branitelj samo što nije dobio infarkt.
Sudac naredi odvjetnicima da mu priđu i tihim glasom im reče
Slušajte vas dva idiota, ako bilo koji od vas upita babu poznaje li mene, ide 100% u zatvor.
Došao biskup na nogometnu utakmicu. Vidi ga trener pa mu priđe i pita ga onako kroz šalu:
Je li grijeh to što nedjeljom igramo utakmicu?
Bogami kako igrate, grijeh je što igrate bilo kojim danom!
Udaje majka sina, pa na vječanju dobaci snahi:
Snaho moja, nije ti ta vjenčanica bog zna što!
Snaha je otrovno pogleda:
Ne brinite vi ništa, bit će bolja drugi put!
Pričaju dva turista:
Znaš što, jučer sam uštedio 20 kuna.
Kako?
Umjesto da se vozim brodom, plivao sam!
Eee da si plivao za katamaranom uštedio bi 40 kuna!
Zašto ste tako zabrinuti?- upita konobar svog stalnog gosta.
Bio bi i ti da ti je sin napravio dijete kućnoj pomoćnici.
Gospodine, ali koliko znam, vaš sin ima samo 5 godina.
Da, ali je znao iglom probušiti sve moje kondome.
Ulazi žena u centar za socijalnu skrb, a prati ju ravno petnaestero djece.
Auuuu - jekne socijalna radnica. Zar su svi vaši?!
Ma jesu! - odgovori žena tonom koji je odavao kako je već bezbroj puta odgovarala na to pitanje.
Dobro onda. Moram i vas i njih upisati u knjigu. Recite mi njihova imena.
Ovo je moj najstariji sin, zove se Saša.
I tako krene žena nabrajati sve njih po redu.
Zar se svi ostali zovu Saša? - upita ju ne vjerujući socijalna radnica.
Pa da, zapravo je to vrlo praktično. Na primjer, kad ih zovem na ručak, samo viknem Saša i svi dotrče. Kad želim zaustaviti nekog od njih tko izljeće na ulicu viknem Saša i tko god da je odmah stane. To mi je valjda bila najpametnija odluka sve ih isto nazvati.
Socijalna radnica malo razmisli o tim argumentima, a onda oprezno upita:
To razumem, ali što kada trebate jedno određeno dijete, a ne gomilu njih.
Onda ih zovem po prezimenu.