Novi vicevi, stranica 543

U prvom razredu osnovne škole, mala Marica pita učiteljicu:
Učiteljice, da li moja baka može zatrudnjeti?
Pa koliko godina ima tvoja baka?
Osamdeset i dvije!
Pa ne može Marice, već je prestara.
A moja mama?
Paa, tvoja mama može.
A ja, učiteljice?
Marice, pa ti si još mala. Sa sedam godina se ne može zatrudnjeti.
Na to se javi mali Ivica:
Vidiš Marice, a meni ne vjeruješ kada ti kažem da se ne moraš bojati!
Mali Ivica zakasnio kući, pa ga dočekala zabrinuta majka.
Gdje si bio sine do sada?
Paa, bio sam s Maricom u parku.
A što si tamo radio?
Znaš mama, mi smo sjedili na klupi. Onda su na drugu klupu došli dvoje i počeli se ljubiti, pa smo se Marica i ja počeli ljubiti.
I onda?
Onda je striček onoj tetici skinuo bluzu i počeo joj ljubiti u sike, pa smo to i ja i Marica učinili. Zatim joj je dignuo suknju i skinuo gaćice, pa smo Marica i ja isto učinili.
I što je onda bilo? - upita već zaprepaštena majka.
Paa, onda su ono dvoje otišli u grmlje... a mi smo se obukli i došli kući, jer nas nije tjeralo kakati!
Zatekao mali Ivica mamu i tatu u nezgodnom trenutku.
Tata što to radiš?
Pumpam mamu sine, idemo na more!
Tata, izgleda da mama negdje pušta.
?!?
Pa i poštar ju je jutros napump'o!
Na satu kaže užiteljica:
Djeco, danas ćemo učiti o cvijeću. Svatko će mi reći po jedan cvijet. Ajde ti Marice.
Ljubičica.
Joj diiiivno. A sada ti Brankice.
Narcis.
Joj diiiivno! Sad ti Ivice.
Orgazam.
Juu, Ivice!!! Pa to nije cvijet!
Znam, ali je diiiivno.
Dođe mama probuditi Ivicu da ide u školu. Vidi ga, sav je u suzama, pa ga pita:
Sine, zašto plačeš?
Sanjao sam da je izgorila škola!
Ne plači dušo, bio je to samo san.
Upravo zato i plačem!!!
Otišao Ivica na ekskurziju sa školom i pita on učiteljicu da li može spavati s njom, jer se strašno plaši sam spavati. Kaže učiteljica:
Pa dobro, ako je tako može.
Legnu tako njih dvoje, kad u neko doba Ivica upita učiteljicu:
A jel' vam mogu staviti prst u pupak, jer ja tako uvijek mojoj mami stavim?
Kaže učiteljica:
Pa dobro. Stavi.
Poslije nekoliko sekundi kaže učiteljica:
Ivice to nije moj pupak!!!
Ivica odgovara:
Nije ni ovo moj prst!
Ivice, nabroji mi prehrambene artikle..
Kruh, marmelada, keksi, luster...
Kako luster?
Pa, sinoć prije spavanja čuo sam tatu kako govori mami: Ajde ugasi luster pa da ti ga stavim u usta.
Učila djeca u školi o krvotoku i učiteljica ispituje.
Učiteljica:
Marice, od čega se sastoji srce?
Marica:
Učiteljice, srce ima dvije komore.
Učiteljica:
Dobro. Hajde Ivice, srce ima dvije komore i dvije, dvije....?
Ivica:
... i dvije noge.
Učiteljica:
Pa kako crni Ivice srce može imati noge?
Ivica:
Pa lijepo, prolazim ja pored direktorove kancelarije i čujem kako direktor kaže: Ajde srce, raširi noge.
Dobio mali Ivica jedinicu iz pismenog sastavka. Kad je došao kući, mama ga pita što je bilo.
Pisali smo sastav. Evo da ti pročitam:
Krenem ja jedan dan u školu, kad naletim na govno. Govno, onako zelenkasto, rekoh, mora da je Markovo, on jede puno graška. Idem ja malo dalje, naletim na još jedno govno. Govno malo žućkasto, kao da je Josipovo, on jede puno kukuruza. Šetao sam još malo i naletio na jedno baš veliko govno i pomislim: Mora da je Perino, on je debeo, puno jede, pa puno i sere.
Pa dobro Ivice koja je bila tema sastavka? - pita Ivicu mama.
Prijatelj se u nuždi prepoznaje!
Učiteljica:
Tko je otkrio Ameriku, Ivice?
Ivica odgovara:
Nisam ja, majke mi.
Pa znam da nisi ti, nego reci tko je?
Ali nisam ja, kad vam kažem.
Učiteljica vikne:
Pa Ivice, ti ne znaš ni najosnovniji pojam!!!

U to vrijeme baš prolazi ravnatelj pokraj razreda, te čuvši viku ulazi u razred. Ravnatelj upita:
Pa što se derete gospođo?

Učiteljica odgovara:
Pa pitam Ivicu tko je otkrio Ameriku, a on uporno tvrdi da nije on.
Ma pustite dijete na miru, možda stvarno i nije.