Novi vicevi, stranica 514

Pričaju Mujo i Haso u Sarajevu:
Jel'bolan Haso, znadeš li ti 'o nam dolazi u Sarajevo?
Jok, bolan. Neznam. A tko?
Dolazi nam Bečka Filharmonija!
Ma, njih će Željo tući 2:0!!
Mujo dobio zadatak da pomuze kravu. Ode u štalu, uzme si stolicu, stavi kantu ispod krave, sjedne i počne musti. Nije to trajalo ni minutu, kad krava s lijevom nogom sruši kantu i prolije mlijeko. Mujo sav jadan nađe neki konopac i zaveže kravi nogu tako da je ne može maknuti. Sjedne on opet i počne musti kravu. Začas se krava uzvrpoljila i s drugom, slobodnom nogom prevrnula kantu. Mujo poludi ali uspije naći uže, te joj sveže i drugu nogu, tako da se krava nije mogla maknuti. Krava nije mogla biti mirna i počela ga je treskati s repom. Odluči Mujo zavezati kravi rep, ali nikako da nađe neko uže. Sjeti se da ima remen. Stane se na stolicu iza krave, uzme remen i počne vezati kravin rep za neku gredu iznad krave. U tom trenutku padaju mu hlače, a istovremeno u štalu ulazi Haso.
Bolan Mujo, što to radiš?!
Mujo malo razmisli, pa odgovori:
Jebem kravu. Drugo mi ne bi vjerovao.
Zašto Mujo pere noge u Zepter posuđu?
Zato što mu nije potrebna voda.
Nakon puno godina, tamo negdje 2500 i neke, odlučili Bosanci poslati čovjeka na Mars. Skupilo se cijelo selo da izaberu 'o će ići. I tako, vijećaju oni nekoliko dana, no kad nitko nije želio ići odlučili oni da će izvlačiti slamke. Nesretni Meho izvuče najkraću.
Kaže njemu načelnik:
Jebi ga Meho, na tebe je palo, pa moraš ić'
Meho njemu odgovori:
Ma, nije meni žao što ću ja ići, nego, ja ne bi htio ići sam.
Ma, vidiš i sam da nitko neće ići, nego, evo tebi ova koza, pa neka ti ona pravi društvo.
I ode tako Meho s kozom na Mars i za jedno par godina vraća se raketa. Slave svi, sve okićeno, dočekuju junaka Mehu. Otvara se raketa, kad ono 30-ak djece izlazi iz nje. Sad nikome nije jasno što je ovo, kaže načelnik:
Pa mi smo poslali samo jednog čovjeka, a čiji ste vi?
A oni odgovoriše:
MEEEEEEEEEHINI, MEEEEEEEHINI.
Za vrijeme klanjanja u džamiji vani je bilo veliko nevrijeme, te se iznenada otvori prozor i upade djevojka sva zamotana u lance, a prozor se zatvori. Vjernici pomisliše: "Doš' kijametski dan". Skupiše se oko djevojke, te kad je došla svijesti, pitaju je čega se posljednjeg sjeća?
Ringišpila iz Hadžića. - odgovori ona.
Zašto Mujo ševi Fatu na podu?
Da joj uđe do daske.
Oženio Mujo Fatu. Došla na red prva bračna noć, skinuli se oni, al'Mujo nema pojma što treba raditi.
Pita on Fatu:
Što ću sad?
Kaže ona:
Lezi ovdje kraj mene.
Pita dalje Mujo:
A što sad?
Sad se popneš na me! - Fata će.
Što sad? - opet pita Mujo.
Sad ga uvuci! - kaže Fata.
I onda? - Mujo će.
Sad ga izvuci! - kaže Fata.
Što sad? - opet pita Mujo.
Sad ga opet uvuci! - kaže Fata.
I onda? - Mujo će.
Sad ga opet izvuci! - kaže opet Fata.
Što ću sad? - pita opet Mujo.
Pa uvuci ga opet, čovječe!! - nestrpljivo će Fata.
E, jebem mu mater Fato, ako ti znaš što hoćeš!
Vjenčali se Mujo i Fata. Prvu bračnu noć, skinuo se Mujo i kaže:
Vidi, Fato, što imam.
Gleda Fata i kaže pomalo razočarano:
Mali ti je, Mujo!
Kaže Mujo:
Mali, ali tehničar.
Ma da je inženjer, mali ti je! - kaže Fata.
Saznao Mujo da ga Fata vara sa Suljom. Razočaran, on je pita:
Pa što to, bona Fato?
Pa eto, ne znam! - odgovara Fata.
Pa je li mu veći? - pita Mujo.
Pa nije. - kaže Fata.
Pa je li mu deblji? - opet će Mujo.
Pa nije. - Fata će.
Pa jel'bolji jebač od mene? - pita Mujo.
Pa nije. - snuždeno će Fata.
E, al'ću ga sutra zajebavat! - pobjedonosno će Mujo.
Bio Mujo u Sahari. Sad doš' u Bosnu i priča doživljaje svom jaranu Sulji.
Idem ja jednom kroz pustinju, kad za mnom lav, te ja bježi, al'lav za petama, te što ću, kud ću, ugledam ja drvo, pa bježi na nj.
Gleda ga Mujo blijedo i kaže:
Zbilja, ba, koga ti zezaš, o'le drvo u pustinji.
A na to će Suljo:
'o te pita, penji se!!!