Ne znam zašto je Fata stalno ljuta na mene. Ja se trudim oko nje i čak joj svako jutro donosim kavu u krevet. Ona ju treba samo skuhati.

Mama, hoćemo li u zooloskom vidjeti i rodu? - upita Perica.

Hoćemo Perice!

Super! Baš me zanima hoće li me prepoznati?!

Jesi izdao novi album?

Nisam ja izdajica, ja ne izdajem.

Eto, zato nećeš dobiti kune za autorska prava! - odgovori mu Josipović.

Ako želite ovdje prenoćiti, morate si sami složiti krevet.

Dobro, to je bar lako.

Evo vam čekić, čavli i daske.

Ja sam rođen u veljači!

A ja u Skoplju! - kaže Makedonac.

Prijatelju, kako možeš svirati kad ti je jučer umrla Fata?

Ne sekiraj se ti za to, sviram samo na crnim tipkama.

E mala, baš si zgodna!

Hvala, to je od plivanja! - uzvrati djevojka.

A što glavu nisi malo smočila? - dobaci Crnogorac.

Molimo putnike da ne bacaju pite i lepinje na pistu, metalna ptica će sama sletjeti.

Dragi, ne mogu večeras. Boli me glava!

Što je vama ženama danas? Kao da ste se sve dogovorile!

Šta to radite?

Evo, možeš odmah sutra početi raditi u mojoj firmi.

Gdje baš mene nađe od ovih 5 000 ljudi! - odgovori prosvjednik.

Mama, u mom razredu je samo jedna djevica.

Ostali su vodenjak, vaga, jarac. - nastavi djevojčica.

Je li soba 10 slobodna?

Molim trenutak, samo da provjerim.

Da, slobodna je. Zašto?

Znači pobjegao sam!

Dragi tata!

Beograd je lijep grad, jako mi se sviđa. Ovdje žive fini ljudi. Sve je super, ali imam jedan problem. Ponekad mi je sramotno dolaziti na predavanja u zlatnom Ferrariju, kad ostali studenti, čak i profesori dolaze tramvajem.

Dragi sine!

Neću dopustiti da se sramotiš! Prebacit ću ti na račun milijun dolara. Kupi sebi jedan tramvaj. Budi kao i svi drugi, ne sramoti nas!