Ostali

Pita gost konobara:

- Što se ovdje kod vas može najbrže dobiti?

Konobar odgovara:

- Račun, gospodine!

Na sudu tužitelj pozove svog prvog svjedoka, jednu staru bakicu od blizu 80 godina i upita je:

- Gospođo, poznajete li vi mene?

- Kako vas ne bi poznavala gospodine. Znam vas još kao dječaka, ali moram vam iskreno reći da sam se jako razočarala u vas. Lagali ste, varali svoju ženu, tračali ste ljudima iza leđa i manipulirali njima. Vi mislite da ste velika faca, a u biti nemate mozga niti malo. Da, ja vas dobro poznam.

Tužitelj u zbunjenosti i šoku nije znao što da radi pa upita:

- A poznate li gospođo branitelja?

- Da, poznajem i gospodina dok je još bio mladić. On je lijenčina, prevrtljivac i ima problema s alkoholom. Ne može uspostaviti normalan odnos s ljudima, a prati ga glas najlošijeg odvjetnika u državi. Da ne spominjem da vara svoju ženu s tri ostale, među kojima je i vaša žena. Da, dobro ga znam.

Branitelj samo što nije dobio infarkt.
Sudac naredi odvjetnicima da mu priđu i tihim glasom im reče

- Slušajte vas dva idiota, ako bilo koji od vas upita babu poznaje li mene, ide 100% u zatvor.

Došao biskup na nogometnu utakmicu. Vidi ga trener pa mu priđe i pita ga onako kroz šalu:

- Je li grijeh to što nedjeljom igramo utakmicu?

- Bogami kako igrate, grijeh je što igrate bilo kojim danom!

Udaje majka sina, pa na vječanju dobaci snahi:

- Snaho moja, nije ti ta vjenčanica bog zna što!

Snaha je otrovno pogleda:

- Ne brinite vi ništa, bit će bolja drugi put!

Pričaju dva turista:

- Znaš što, jučer sam uštedio 20 kuna.

- Kako?

- Umjesto da se vozim brodom, plivao sam!

- Eee da si plivao za katamaranom uštedio bi 40 kuna!

- Zašto ste tako zabrinuti?- upita konobar svog stalnog gosta.

- Bio bi i ti da ti je sin napravio dijete kućnoj pomoćnici.

- Gospodine, ali koliko znam, vaš sin ima samo 5 godina.

- Da, ali je znao iglom probušiti sve moje kondome.

Ulazi žena u centar za socijalnu skrb, a prati ju ravno petnaestero djece.

- Auuuu - jekne socijalna radnica. Zar su svi vaši?!

- Ma jesu! - odgovori žena tonom koji je odavao kako je već bezbroj puta odgovarala na to pitanje.

- Dobro onda. Moram i vas i njih upisati u knjigu. Recite mi njihova imena.

- Ovo je moj najstariji sin, zove se Saša.

I tako krene žena nabrajati sve njih po redu.

- Zar se svi ostali zovu Saša? - upita ju ne vjerujući socijalna radnica.

- Pa da, zapravo je to vrlo praktično. Na primjer, kad ih zovem na ručak, samo viknem Saša i svi dotrče. Kad želim zaustaviti nekog od njih tko izljeće na ulicu viknem Saša i tko god da je odmah stane. To mi je valjda bila najpametnija odluka sve ih isto nazvati.

Socijalna radnica malo razmisli o tim argumentima, a onda oprezno upita:

- To razumem, ali što kada trebate jedno određeno dijete, a ne gomilu njih.

- Onda ih zovem po prezimenu.

Hodaju pesimist i optimist ulicom i razgovaraju o ekonomskoj situaciji. Reče pesimist:

- Od ovog gore ne može!

A optimist odgovori sav radostan i nasmijan:

- Može, može!

Danas mi šef kaže:

- Pa dobro, gdje si na radnom mjestu? Tražim te skoro dva sata!

- Pa normalno šefe, dobrog radnika je danas teško naći.

Prijatelju, ne bih te htio opominjati, da nisi zaboravio da sam ti dao pozajmicu od 500 eura prije godinu dana?

- Nikako! To je za mene jedna od najljepših uspomena!