Vicevi o Ivici, stranica 10

Kaže učiteljica Ivici:
Jučer opet nisi bio u školi.
Baka mi je bolesna.
To kažeš svaki put kad izostaneš iz škole, ne vjerujem ti.
Jeste učiteljice, i mi mislimo da baka glumi.
Pita mama Ivicu:
Zašto ne jedeš? Rekao si da si gladan kao vuk!
A kad si ti vidjela vuka da jede mahune?
Učiteljica učenicima u školi jednoga dana kaže da donesu tri kune za žedne u Africi. Sutradan sva djeca donose novce, osim malog Ivice pa ga učiteljica pita gdje su mu kune, a on joj kaže da mu je tata rekao da u Africi nema žednih.

Idući dan im učiteljica kaže da donesu tri kune za gladne u Africi. Svi su opet donijeli novac, samo mali Ivica nije, a učiteljica ga opet pita zašto.
Tata mi je rekao da nema gladnih u Africi. - odgovori mali Ivica.

Za idući dan učiteljica kaže da donesu tri kune za HDZ u Africi. Svi su donijeli po tri kune samo je Jurica donio devet kuna. Pita ga učiteljica zašto je donio devet umjesto tri, a Ivica će:
Moj tata kaže da ako u Africi ima HDZ, onda ima i gladnih i žednih.
Uđe mali Ivica roditeljima u spavaću sobu i kaže:
Tata, ti si prava škrtica.
Zašto sine?
Kad susjed spava s mamom, uvijek mi da 50 kuna, a ti nikad ništa!
Pita mali Ivica učiteljicu:
Učiteljice, zašto vi nemate djece?

A učiteljica mu odgovori:
Nije mi još roda donjela djecu.

Ivica odmah nadoda:
Pa što niste spavali s nekom drugom životinjom!?
Pita učiteljica Ivicu:
Koje vrste ptica su golubovi?
To su ptice serice.
Došao mali Ivica u školu i javio se da popravi jedinicu iz gramatike. Izađe pred ploču i kaže mu profesor da kaže nešto o perfektu. Ivica će:
Ja perfekat, ti perfekat, on perfekat...

Prekine ga profesor:
Sjedi na mjesto. Jedinica će ti biti i u futuru prvom i drugom i imperfektu!
Stiže mali Ivica kući i govori mami:
Nastavnica povijesti mi je dala jedan samo zato što nisam htio biti cinker.
A koga je trebalo cinkati?
One koji su ubili Julija Cezara.
Kaže učiteljica Ivici:
Pusti te Sportske novosti i malo slušaj matematiku! Reci koliko je 3:3?
Pa neriješeno.
Mali Ivica imao je već tri godine, a još nije progovorio. Vodili ga roditelji kod doktora, vidovnjaka, nadri-liječnika, ali ništa nije pomoglo. Jedno jutro dok su svi bili oko stola mali povikne:
Deda!

Svi poskakaše od sreće i slaviše dugo u noć, a slijedeće jutro umre deda. Preneraziše se svi, nastade muk i mali opet ne reče ni riječ do sljedeće godine kad jedno jutro povika:
Baba!

Poveseliše se ukućani, ali ih i strah uhvati... i tako slijedeće jutro nađu babu mrtvu u krevetu, pokopaše je, a mali opet godinu dana ne reče ni jednu jedinu riječ. Kad se godina od zadnje riječi približila, muž i žena zabrinuto razgovaraju. Kaže muž:
Pa neće valjda sad progovoriti, nitko od familije nije živ osim nas roditelja?!

Sljedeće jutro mali za doručkom vikne:
Tata!

Otac na to padne u debelu depresiju. Ode u grad i napije se k'o svinja. Obišao sva mijesta koja su mu išta značila i uvečer se mrtav pijan uvuče u krevet. Sljedeće ga jutro budi žena, a on još onako pripit priupita:
Kaži mi, jel' sam ja to na onom svijetu?

A žena će na to:
Ma oblači se brže, umro je susjed Marko!