Najgori Ratni vicevi, stranica 3

Došao Mujo na frontu, ušao u rov kad ono svi nešto pokisli, svi prljavi, upišani, smrdljivi, a on se ljepo raspakirao, izvadio sarme, kobasice i tako. Mujo:
Ajde, dečki, što ste takvi, uzmite malo, ima za sve!

(bez odgovora) Mujo:
Pa dajte, dečki, ne mojte, ne mogu ja sve sam!

(ponovo bez odgovora) Mujo se podigne i okrene prema Švabama:
Alo, vi preko, 'oćete i vi malo, ovi se svi izbedirali ovdje!

(puknu mu dva-tri metka tik do glave) Mujo ljutito:
Ajte, bolan, lakše malo, pa ovdje ima ljudi dolje!
Bili na fronti Partizani s jedne strane i Švabe s druge strane. Jedan Partizan se dosjeti i vikne:
Hans!!

Švabo se digne:
Ja? - i pobere metak u čelo.

Nakon nekog vremena opet. Partizan:
Hans!!
Ja? - odgovori Hans i opet metak u čelo.

Nakon nekog vremena i dosta mrtvih Švabaca ovi se sjete da i oni tako zeznu Pertizane. Švabo:
Bolek!!
Jesi to ti Hans? - upita Partizan.
Ja! - odgovori Hans i opet pobere metak...
Sjevernokorejanci se pripremaju za novi nuklearni pokus:
Prprema! Pozor! SAD!
Pita učiteljica Ivicu:
Ivice, što bi ti učinio da rano ujutro ideš u školu kroz šumu i odjednom tamo nađeš ranjenog hrvatskog vojnika?
Ubio bih ga!
Što!? Pazi Ivice, ranjenog HRVATSKOG vojnika!
Ubio bih ga!
Sjedni Ivice. Dobio si jedan. A ti Jovanoviću, ne šapći!
Pričaju Englez, Francuz i Rus koje im je najljepše iskustvo iz vojske.
Mene i moje društvo puste jednu večer u grad. Odemo u pub, popijemo hektolitar piva, potučemo se, pokažemo gole guzice policajcima i pobjegnemo. - kaže Englez.
Kad su nas pustili u grad, mi smo otišli u javnu kuću, zakupili je cijelu i cijele noći super se provodili. - kaže Francuz.
Sibir. -50°C. Snijeg visok 2 metra. Nas deset u kolibi sjedimo oko neke male, jadne peći i pokušavamo se grijati. Ulazi zapovjednik i kaže: Sergej Sergejević na stražu!!! A ja sretan što to nisam ja. - kaže Rus.
Iz dnevnika partizanskog zapovjednika:
  • Dan prvi. Napadamo kotu 259. Krenemo u juriš i otjeramo Nijemce.
  • Dan drugi. Nijemci krenuli u juriš. Naši momci su se hrabro borili, ali smo se morali povući.
  • Dan treći. Ponovno napadamo kotu 259. Naši momci su heroji. Ponovno smo osvojili kotu.
  • Dan četvrti. Nijemcima je stiglo pojačanje. Ponovno jurišaju i osvajaju kotu 259.
  • Dan peti. Došao šumar i otjerao i nas i Nijemce.
Došli Mujo i Haso iz vojske s bruhom. Kad će im doktor:
Oho, pa gdje ste to nabavili!?

A Mujo će na to:
Poručnik nam je rekao da dignemo tenk u zrak. I mi digli.
Ja sam mali Talibanac, Alah je moj bog, osim tri il' četiri žene, nemam nikog svog. Teško ih je opslužit, i mene je stid: Sad kad nemrem više jebat, avionom ja u zid!
Mujo priča unucima kako je bilo u Aushwitzu.
Jedno jutro palo Švabama na pamet da nam čekićima razbijaju glave. Prvo udari jedan Hasu i Haso ostade na mjestu mrtav, udre Sulju... Tako dođe red i na mene. Udari Fritz jedanput, ono ništa. Udari on drugi put, kad ono pukne čekić. A meni neugodno...
Bio cigan u ratu i stavili ga u rov. Iz rova svi pucaju samo cigan leži u rovu ne diže glavu. Pita ga kapetan:
Cigo, što ti jedini ne pucaš?
A cigan mu kaže:
Gospon kapetane, ja ih tol'ko mrzim da ih ne mogu ni gledati!
Pošalji vic, zabavi ekipu
© Vicevi.hr Uvjeti korištenja Kontakt