Najgori vicevi, stranica 62

Policajac ispituje:
Je li vam taj diler davao drogu?
Nije!
Je li vam davala njegova žena?
Je l’ me još uvijek pitate za drogu?
Autobus kreće sa stanice, a žena trči i viče:
Zaustavite autobus, kasnim na posao!
Putnici se smilovaše i poviknuše vozaču da stane. Vozač stane, otvore se vrata, žena uđe i kaže:
Svima vam puno hvala, a sad karte na pregled!
Oženio se Mujo i poslije 3 mjeseca dobije sina. Gleda on sumnjivo Fatu pa kaže:
Majku ti tvoju, kako dijete poslije 3 mjeseca braka?
Pa je l’ ima 3 mjeseca kako sam se udala? – pita Fata.
Ima.
Pa je l’ ima 3 mjeseca kako si se oženio?
Ima.
Pa je l’ ima 3 mjeseca kako nosim?
Ima.
Pa koliko je tri puta tri?
Pa 9, odo’ ja u kafanu da častim!
Pouka:
Moć ženskog uvjeravanja ne treba podcjenjivati nikada.
Ako se bojite da ćete se udebljati, prije obroka popijte čašicu rakije.
Rakija uklanja osjećaj straha.
Pita sudac optuženu prostitutku na sudu:
Ime?
Marija
Dob?
25
Adresa?
Ajde Miro ne pravi se sada lud!
Ivice, dat ću ti svaki dan po deset kuna ako bar dva sata dnevno budeš vježbao svirati klavir.
Premalo je to mama. Susjedi su se udružili i već su mi ponudili petnaest kuna dnevno da ga ne sviram.
Na sudu tužitelj pozove svog prvog svjedoka, jednu staru bakicu od blizu 80 godina i upita je:
Gospođo, poznajete li vi mene?
Kako vas ne bi poznavala gospodine. Znam vas još kao dječaka, ali moram vam iskreno reći da sam se jako razočarala u vas. Lagali ste, varali svoju ženu, tračali ste ljudima iza leđa i manipulirali njima. Vi mislite da ste velika faca, a u biti nemate mozga niti malo. Da, ja vas dobro poznam.
Tužitelj u zbunjenosti i šoku nije znao što da radi pa upita:
A poznate li gospođo branitelja?
Da, poznajem i gospodina dok je još bio mladić. On je lijenčina, prevrtljivac i ima problema s alkoholom. Ne može uspostaviti normalan odnos s ljudima, a prati ga glas najlošijeg odvjetnika u državi. Da ne spominjem da vara svoju ženu s tri ostale, među kojima je i vaša žena. Da, dobro ga znam.
Branitelj samo što nije dobio infarkt.
Sudac naredi odvjetnicima da mu priđu i tihim glasom im reče
Slušajte vas dva idiota, ako bilo koji od vas upita babu poznaje li mene, ide 100% u zatvor.
Ulazi žena u centar za socijalnu skrb, a prati ju ravno petnaestero djece.
Auuuu - jekne socijalna radnica. Zar su svi vaši?!
Ma jesu! - odgovori žena tonom koji je odavao kako je već bezbroj puta odgovarala na to pitanje.
Dobro onda. Moram i vas i njih upisati u knjigu. Recite mi njihova imena.
Ovo je moj najstariji sin, zove se Saša.
I tako krene žena nabrajati sve njih po redu.
Zar se svi ostali zovu Saša? - upita ju ne vjerujući socijalna radnica.
Pa da, zapravo je to vrlo praktično. Na primjer, kad ih zovem na ručak, samo viknem Saša i svi dotrče. Kad želim zaustaviti nekog od njih tko izljeće na ulicu viknem Saša i tko god da je odmah stane. To mi je valjda bila najpametnija odluka sve ih isto nazvati.
Socijalna radnica malo razmisli o tim argumentima, a onda oprezno upita:
To razumem, ali što kada trebate jedno određeno dijete, a ne gomilu njih.
Onda ih zovem po prezimenu.
Mujo se odavno rastao od Fate i na 18. rođendan svoje kćeri pruži joj kuvertu u ruke i veselo ispali:
Kćeri moja, tebi je danas osamnaesti i ovo je zadnja alimentacija koju moram poslati tvojoj majci. Reci joj to pa da vidimo kakvu će facu napraviti.
Kći dođe kući, pruži Fati omotnicu i ponovi što je rekao Mujo, a Fata se nasmije i odvrati:
Dobro, a ti kad vidiš ćaću drugi put, reci mu da sam čekala osamnaest godina da mu kažem da ti nisi njegova kćer pa vidi kakvu će on facu napraviti.
Od alkohola su mnogi umrli. Ali, budimo realni, da nije bilo alkohola mnogi se ne bi niti rodili.