San Slovenca i Hrvata
Dado
Sanjao sam noćas Zagreb u plamenu. Odjekuju eksplozije, ljudi trče, žene vrište, djeca plaču...
Hrvat:
Ej, Janez, pa ti si si zloban do daske. Ja sam, vidiš, sanjao Ljubljanu obasutu cvijećem, ljudi su pjevali iz sveg glasa, zastave su se vijorile, djeca su nosila transparente...
Slovenac:
Stani! Kakve transparente? Što će to djeci? Što je pisalo na njima?
Hrvat:
Ma, otkud ja znam, pa znaš da ne znam čitati ćirilicu.