Sama u gumenom čamcu preveslala Pacifik i Atlantik
Pri prvom susretu s mladom Francuskinjom Maud Fontenoy ljudi pogledom uvijek tra?e - njezine ruke. Kad ih ugledaju, ostanu zbunjeni.
Početkom pro?le godine ta je 27-godi?njakinja isplovila iz peruanske luke Callao i za 72 dana veslajući pre?la gotovo sedam tisuća kilometara u skučenom 7-metarskom čamcu Ocleor, duhovno slijedeći mitsko putovanje legendarnog Thora Heyerdahla na splavi Kon Tiki. Za sljedeću godinu najavljuje jo? jedno putovanje - veslima oko svijeta, sama i protiv morskih struja.
Maud je pro?loga tjedna boravila u Hrvatskoj, gdje je bila go?ća zagrebačkog Sajma sporta i nautike. U razgovoru je objasnila magnetnu privlačnost mora, ?to ju je i nagnalo na takve nevjerojatne pothvate. - Moj je otac bio graditelj brodova. Tako je sagradio i ?kuner kojim su me roditelji, kad mi je bilo samo sedam dana, poveli iz Bretanje na Karibe. Na brodu sam ?ivjela do svoje 15. godine, kad smo se vratili u Francusku - obja?njava Maud.
Iako je zavr?ila nautičku ?kolu, prvi joj je posao bio vrlo - kopnen. Dvije je godine radila u Parizu u agenciji za nekretnine, a onda je odlučila sama preveslati Atlantik.
Znala sam da je prije mene ?est mu?karaca preveslalo Atlantski ocean, no nijedna ?ena. Izazov je bio velik. Rekla sam sama sebi, "Za?to ne? Za?to ne bih pokazala da to mo?e i ?ena" - obja?njava Maud. Pripreme za oba puta bile su iscrpljujuće. Maud je pripremala čamac, stotinu puta pomno pregledav?i plan plovidbe, tra?ila je sponzore. Tjelesne pripreme bile su o?tre, uglavnom trčanje. No, sve je to bilo ni?ta u usporedbi s psihičkim pripremama jer "plovidba je mentalno pitanje", ističe. No, ni?ta je nije moglo pripremiti za ono ?to je do?ivjela na moru. - Za jedne ?estoke oluje na Tihom oceanu čamac mi se u jednoj noći prevrnuo 12 puta. Bila sam na rubu snaga, molila sam Boga da umrem. Tad sam pomislila: Ma o čemu razmi?lja?? Kakvo umiranje, ima? 26 godina i ?eli? djecu! Bori se! - kazuje Maud. Lo?e je spavala, ponekad u intervalima od samo 15 minuta. Krv joj se ledila od pomisli na velike, teretne brodove. - U tren te mogu presjeći napola - obja?njava.
Voda je bila problem, trebalo ju je pa?ljivo tro?iti. Nekoliko joj se puta pokvario uređaj za desalinizaciju ostavljajući je pred nazavidnim izborom - piti more ili urin. Ipak najte?i trenuci nisu imali veze s podivljalom prirodom. Najmračnija stanja dolazila su - iznutra. - U najcrnjim trenucima razgovarala sam sama sa sobom, prisiljavala se pisati brodski dnevnik, komunicirati s kopnom. Čak i ako je, ponekad, bilo te?e čuti glasove dragih ljude, nego ih ne čuti. Njihovi ?ivoti bili su toliko drukčiji od onoga ?to sam ja pro?ivljavala. U samoći sam dugo razmi?ljala o sebi. Sada znam, trebamo jedni druge - u samoći se čovjek pretvara u ?ivotinju - zaključuje Maud.
Bilo je i trenutaka gotovo nestvarne sreće. Susreti s dupinima, kitovima, "prekrasnim crnim čudovi?tima", u isto vrijeme opasnim i privlačnim, prekrasni zalasci sunca i sada izmame osmijeh na njezino lice. Ipak, jedva je čekala doći na kopno. - Krv mi je pr?tala poput pjenu?ca - prisjeća se pristajanja. Oba su je putovanja duboko obilje?ila: danas neusporedivo vi?e cijeni obične, svakodnevne stvari.
Tek sad zamjećujem jednostavnost i ljepotu ?ivota: nakon mjeseci samoće, kontakt s drugima je dragocjen. Nakon suhe hrane, neizmjerno u?ivam u svakoj jabuci. Neopisiv je osjećaj zaspati u suhom krevetu, a ne u vreći natopljenoj vodom. Kad se ponekad i osjećam lo?e, dovoljno je da se sjetim jedne stra?ne oluje kad sam jedva izvukla ?ivu glavu. Tad sam obećala da ću, ako je pre?ivim, biti najbolja i najveselija djevojka na svijetu - ka?e kroza smijeh. Pomalo ta?to priznaje da joj je na brodu iznimno va?no bilo osjećati se lijepom:
Patila sam jer nisam mogla prati kosu, smetalo mi je ?to mi se lice guli od soli. Bilo je dana kad se nisam usudila pogledati se u ogledalo. Stoga sam se prisiljavala da se operem čak i kad sam se smrzavala. Tjerala sam se da odijevam čistu odjeću, mazala sam lice kremom. Sada sam neopisivo sretna svaki put kad stanem pod vrući tu? i kad ponovno odjenem čipkasto donje rublje. Nema veće sreće nego pogledati se u zrcalo i prepoznati - ?enu.
Izvor: Večernji list